Reciklabilni otpad i recikliranje
Što je to recikliranje?
Bez obzira o tome radi li se o plastici, papiru, aluminiju ili staklu, vrijednost proizvoda i materijala od kojih su oni proizvedeni, nakon što nam postaju suvišni, daleko je veća nego što to mislimo. Štoviše, većina materijala ima odličan potencijal za recikliranje. Stručnjaci procjenjuju da čak 75% otpada može biti reciklirano! Recikliranje bismo mogli nazvati procesom odvajanja, prikupljanja, prenamjene i ponovne uporabe. Recikliranje, uz reduciranje i ponovnu uporabu, predstavlja i jedno od tri temeljna pravila održivosti. Recikliranje je praksa čiji se učinak doslovno odražava na zdravlje čitave planete.Zašto je recikliranje važno?
Iako možda rijetko o tome razmišljamo, ali prirodni resursi su ograničeni, a zaliha nekih se već ozbiljno približava kritičnoj razini. Recikliranjem stajemo na kraj osiromašenju tih resursa, a u većini slučajeva se recikliranjem smanjuje čak i negativni ekološki učinak na okoliš – i to značajno. Recimo, za proizvodnju aluminijskih pločica od recikliranog materijala treba čak 95% manje energije nego za proizvodnju iz svježe sirovine. Recikliranje ima smisla čak i iz ekonomske perspektive. Kao neko opće pravilo uzima se računica da je odlaganje recikliranog otpada čak šest puta jeftinije od konvencionalnog prikupljanja smeća.Što se sve može reciklirati?
Odgovor na ovo pitanje je prilično jednostavan – gotovo sve. Plastika, s obzirom na količinu u kojoj ju koristimo, predstavlja vjerojatno najrelevantniji materijal za recikliranje. Vrlo dobro znamo da je plastika u prirodnom okruženju gotovo nerazgradiva, a sve su prisutnije i vijesti o opasnostima mikroplastike čiji se tragovi sad već nalaze u gotovo svakom organizmu – uključujući ljude. Najveći problem predstavlja jednokratna plastika čija se uporaba već počela zabranjivati diljem svijeta.
Možda vam se čini kao da svaki plastični predmet jednostavno možete ubaciti u spremnik za plastiku. Nažalost, ne može se sva plastika ponovno upotrijebiti. S obzirom da ju je u današnje vrijeme zaista teško izbjeći, na nama je da barem biramo proizvode koji se mogu reciklirati.
Spomenut ćemo plastiku koju vjerojatno imate ili ste nekad imali u svom domu.
Polistiren ili PS – potreban je za izradu čaša i posuda od stiropora. PS ćete pronaći u posudama za jogurt i plastičnom priboru za jelo.
Polietilen male gustoće ili LDPE – ovaj materijal pojavljuje su u plastičnim vrećama za smeće kao i u kantama za smeće.
Polipropilen ili PP – ako ste u kantu odložili posudu od sladoleda ili onu u kojoj vam je došla hrana iz restorana, vjerojatno ste bacili PP.
Plastificirani polivinil-klorid ili PVC – od njega se proizvodi prozirni celofan, igračke za djecu, namještaj te mnoštvo drugih proizvoda.
Polietilen visoke gustoće ili HDPE – koristi se za proizvodnju boca gelova za tuširanje, ulja, deterdženta i slično.
Polietilen tereftalat ili PET – većina bočica s vodom i gaziranih sokova napravljena su upravo od ove vrste plastike.
Trenutno se najlakše i najčešće recikliraju samo posljednje dvije vrste plastike – HDPE i PET. Ostale vrste je jako teško reciklirati, neke je gotovo nemoguće, a neke se mogu reciklirati, ali se to rijetko kada radi.
Metali predstavljaju iduću veliku skupinu materijala s golemim potencijalom za recikliranje budući da se njihovim recikliranjem smanjuje čak 97% smeća koje nastaje prilikom konvencionalne proizvodnje te zbog činjenice da se njihovim recikliranjem štedi 90% energije.
Tu je, dakako, i papir. Jedna tona recikliranog papira od siječe spašava 17 stabla i štedi 26 000 litara vode koliko bi se potrošilo za proizvodnju papira iz nereciklirane sirovine. Osim toga, recikliranjem papira štedi se i oko 4 000 kilovata struje što je pak dovoljno za šest mjeseci opskrbe električnom energijom prosječnog kućanstva.
Razlozi kojima se ljudi najčešće pravdaju kad je u pitanju ne-recikliranje
Nema smisla
Stručnjaci se slažu kako je, kad je riječ o ovoj izlici, na djelu kriva matematika. Tvrde da se vodimo za kratkoročnom računicom ekonomske isplativosti bez da u obzir uzmemo dugoročni efekt recikliranja. Ljudima koji ne recikliraju je težina zadatka recikliranja uvijek veća od stvarne vrijednosti.
Ne znam što kamo pripada
Ovo je još jedan prilično raširen razlog kojim se pravdaju ljudi koji ne recikliraju. Da, kontaminirani ili nepravilno razvrstani otpad predstavlja stvarni problem za kasniju industrijsku preradu, ali uz današnju dostupnost informacija, informiranje ne bi trebalo predstavljati osobiti problem. Osim toga, nakon što nekoliko puta pročitamo koji otpad pripada kojoj grupi, brzo će nam se to znanje usjeći u pamćenje.
Sve je to dio velike zavjere
Bez obzira na to što je dokazano i gotovo opće prihvaćeno da recikliranje itekako ima golemu korist, još uvijek postoje i oni koji njegov značaj niječu. Neki to rade jer misle da od recikliranja ionako nikakve koristi jer na kraju otpad ionako završi na istoj hrpi. Upravo je zato važno uvijek iznova ponavljati priču o važnosti recikliranja i silnim prednostima koje ono donosi. Jedino se znanjem možemo boriti protiv predrasuda.
Informirajte se
Ponavljanje je majka svog znanja. Priznati da nešto ne znamo, da nismo sto posto sigurni kako se nešto radi ili pokazivanje želje da naučimo nešto novo, nije ništa čega bismo se trebali sramiti. Upravo suprotno! Budite osoba koja će promijeniti budućnost i pronađite alat pomoću kojeg ćete to postići.